utorak, 1. travnja 2008.

UTOPIJA

Iako s malim zakašnjenjem moram ovo napisati.Jedna od najmočnijih zemalja godišnje troši
600 000 000 000 dolara za razvoj novih oružja.A to je samo jedna država.Koliko se godišnje novaca troši na razvoj naoružanja?Taj je iznos vjerojatno višestruko veći od "bijednih" 600 miljardi dolara(američkih).
Ne bi li se taj novac mogao produktivnije iskoristiti?Recimo, za smanjenje gladi u svijetu.Za samo godinu dana tim bi se novcem moglo iskorijeniti barem 90% siromaštva i gladi u svijetu.Pa zašto se to ne učini?Naravno,zbog moći.Već iduće godine tim novcem zaustavili bi se svi ratovi.Kako?Jednostavno.
Ratovi su se oduvijek vodili zbog:
1.hrane(bilo bi je u izobilju zbog novih tehnologija proizvodnje)
2.energetskih resursa(ulagalo bi se u otkrivanje obnovljivih izvora)
3.zemlje(naš je planet 2/3 pokriven vodom pa bi mogli naseliti oceane i mora)
Pa zašto se to ne uradi.U tom bi slučaju čitav "sustav" pao.Nebi bilo potrebe za državama,vladama,kapitalom.Današnji močnici više nebi bili potrebni.A to ne žele.Svaki smisao rata bi nestao.I to nije sve.Zaostalo oružje moglo bi se iskoristiti u civilne svrhe.Metal bi se istopio i koristio kao građevni materijal,vozila itd.Vojnici bi mogli raditi u tvornicama sagrađenih od oružja.Za rad se nebi dobivao novac jer bi novac bio nepotreban.Svatko bi mogao dostojanstveno živjeti od svog rada,socijalne bi razlike nestale,najveće bolesti današnjice
(sida,rak,stres) bile bi iskorjenjene.U takvom svijetu bih volio živjeti.Makar to i bila utopija ja još uvijek živim u nadi.
I za kraj:dok god ima siromaštva,gladi i neimaštine biti će i rata.I obratno.

ponedjeljak, 24. ožujka 2008.

USKRS

Nije li bit uskrsa zahvalnost Isusu za žrtvu čovječanstvu i slavljenje njegove pobjede nad smrti?Jesmo li to zaboravili?Umjesto da držimo do toga mi njegujemo poganske običaje.U našim prostorima najrašireniji običaj je bojanje pisanica.Jeste li znali da taj običaj uopće nema veze sa kršćanstvom.Taj je običaj germanskog podrijetla tj. od germanske božice plodnosti i zore Eostre.Od slavlja plodnosti potjeće i "uskrsni zeko" koji simbolizira plodnost,te jaja,koja označavaju novi početak i rođenje.To se toliko ukorijenilo da su to prihvatili i katolički svećenici koji blagoslivljaju pisanice i šunku(iako je svinjetina,prema Bibliji "nečista") te se na taj način udaljuju od Boga.
Umjesto da se Uskrs slavi u krugu obitelji i molitvom pojavili su se neki vrlo bizarni načini slavljenja uskrsa.
Evo nekih:
-paljenje uskrsnih vatri tzv. "vuzmenki" potječe iz Škotske poganske tradicije kojima se slavio
dolazak proljeća.U Škotskoj Uskrs slave lupanjem po guzi vjerujući da će batine "otjerati"
zločesto ponašanje.
-u Finskoj djeca slave uskrs maskirani u vještice noseći domaćinu obojena jaja.
-u Meksiku na uskrs ispaljuju vatromet iz velikog papirnatog lika Jude.
-na Siciliji Talijani ukrašavaju odjeću ružičastim cvjetovima koje ih "magičnim moćima" štiti
od zla i donosi veselje.Tradicionalno uskrsno jelo im je uskrsna pizza.
-i za kraj najbizarniji:u Norveškoj za uskrs gledaju detektivske filmove i rješavaju misterije
To njima simbolizira misterij uskrsnuća.
Umjesto da se bavimo takvim trivijalnostima,zavirimo u svoje srce i zapitajmo se što nama znači uskrs.Možda se iznenadimo.

nedjelja, 16. ožujka 2008.

VRLO VAŽNA TEMA

Nekoliko dana nisam imao inspiraciju za pisanje dok mi nije sinulo.Ovu ću priču započeti pitanjem.Dali se sjećate ovih ljudi:Bernard Vukas,Marijan Beneš,Goran Prpić,Irvan Idrizi..?Većina pripadnika mlađe generacije vjerojatno nikad nije čulo za njih.A jeste li čuli za Nikolu Teslu,Ruđera Boškovića,Fausta Vrančića,Slavoljuba Penkalu..?Jeste?Pa naravno,to su redom naši poznati znanstvenici.
Sada vam postaje malo jasnije kud sve ovo vodi.Bez njih,ali i drugih hrvarskih znanstvenika današnji način života bio bi nezamisliv.Tehnološki napredak kasnio bi najmanje 50 godina.Jedno od največih tehnoloških postignuća;izmjeničnu struju;"otkrio" je Nikola Tesla.No jeste li znali da su padobran,torpedo i kemijska olovka također hrvatski izumi?Možda i jeste?Nije važno.
I naši današnji znanstvenici te inovatori poznati su baš svugdje - osim u Hrvatskoj.Dok se mi zamaramo glumcima,pjevačima i sportašima(koji će za 20 godina pasti u zaborav)naši znanstvenici stvaraju povijest.Ti su ljudi istinski heroji.Kada bi ih se cijenilo barem upola koliko sportaše ne bi odlazili u inozemstvo.
Prije 10 godina naša nogometna reprezentacija osvojila je broncu na svjetskom nogometnom prvenstvu.To je veliki uspjeh.Međutim,postoji i druga strana medalje.Iako se kunu u domoljublje nakon završetka karijere svi su napustili Hrvatsku.Nadalje,svatko od njih je po utakmici dobio je od države iznos veći nego što je bila nagrada cjelokupnom institutu za mikrobiološka ispitivanja Miroslav Radman.
Tko je Miroslav Radman?Baš nitko!Nije igrao u niti jednom klubu,nije glumio u niti jednom filmu,ne zna pjevati.Jedino mu je postignuće što je uspio oživjeti mrtvu stanicu.Što je to u odnosu na naše sportaše??
Tako dugo dok više cijenimo fizičke nego intelektualne sposobnosti nećemo se(osim u tehnologiji)maknuti iz kamenog doba.Čuvajmo i poštujmo naše znanstvenike.Oni su naša prava snaga i najbolji izvozni proizvod.

četvrtak, 13. ožujka 2008.

ZABAVNI KUTAK

Da ne bi ispalo da pišem samo o "mračnim" temama evo nešto zabavno.Odvjetnica iz Amerike izgubila je u kockarnici 5 000 000 kn.I vidi čuda:odlučila je tužiti vlasnika za 25 000 000 kn.Tvrdi da je zbog njega postala ovisna o kocki.Pa to je smiješno!!!Zar ju je on natjerao u kockarnicu i prisilio na kocku?Ako ona uspije ja ću tužiti kladionicu.Tamo sam izgubio cijelih
10 kn(živa katastrofa)Ali neću stati na tome.Tužit ću tvornice čokolade,televiziju,sve pizzerije svijeta...Nakon toga ću tužiti auto školu zbog stresa koji sam doživio u prometu,automobilsku industriju jer mi se auto počeo kvariti,automehaničare jer mi ugrađuju dijelove koji ne traju vječno...Tužit ću odvjetnike jer su svoje usluge naplatili,tužit ću državu jer je školovala te odvjetnike...I za kraj(da budem originalan) tužit ću Boga jer sam zbog njega postao vjernik.Poželite mi sreću.

srijeda, 12. ožujka 2008.

KOLIKO KOŠTA LJUDSKI ŽIVOT?

Molim vas da ovo pročitate do kraja.

Dali ste se ikad zapitali koliko vrijedi ljudski život.Pa krenimo od početka:u svim novinama smo svakodnevno bombardirani člancima o sponzorima i investitorima koji uplaćuju basnoslovne iznose na račune sportskih udruga,u spomenike kulture te za spašavanje sportskih klubova koji to nisu zaslužili.(Gotovo)Nitko od njih nije se sjetio barem dio novca namjeniti "malom čovjeku".Tim ljudima taj bi novac bio od životne važnosti.Takvi ljudi su svuda oko nas.Nikog ne osuđujem.To je u današnje vrijeme opčeprihvaćena činjenica i protiv toga se ne može.Ne tražim od nikoga da promjeni svijet jer je to nemoguće.Međutim,postoji nešto što mi "mali ljudi" možemo promijeniti.
Ovo je priča o Saši Pejić.Ima 11 godina,veseo je,društven i snažne volje.Prošle je godine bio najbolji pjevač amater i osvojio je prvo mjesto u maratonu invalidnih osoba u Koprivnici.On naime boluje od cerebralne paralize.Mjesečni troškovi za život malog Saše iznosi više od 3000 kn.Ima ugrađenih čak 9 pumpica,preživio je dva meninghitisa,oštećena mu je lijeva ruka te bubreg.I tu nije kraj.Budući da kolicima može upravljati samo desnom rukom neophodna su mu "aktivna" kolica koja mu hrabri roditelji ne mogu kupiti,a bešćutni birokrati HZZO-a su već tri puta odbili dodijeliti.Ovim putem pohvalio bih prije svega njegove hrabre roditelje,VI osnovnu školu Varaždin(jedina je prilagođena djeci poput Saše) i Regionalni tjednik koji svaki pomaže ljudima u nevolji.
I za kraj:nisam ni na koji način povezan niti sa obitelji malog Saše niti sa tjednikom Regional(jednostavno me ganuo članak).Kompletan članak te način na koji možete pomoči Saši pročitajte u "Regionalu" te ih kontaktirajte na tel.042/290-777 ili na urednik@regionalni.com

Pokažite da vam je stalo.

ponedjeljak, 10. ožujka 2008.

NEOBIČAN LOPOV

U nedjelju nepoznati je počinitelj provalio u obiteljsku kuču u jednom zagrebačkom naselju.
Da se ovdje ne radi o običnom provalniku govori činjenica da nije ukrao ništa od materijalne vrijednosti."Ukrao" je samo malen komad slanine i salame koje je pojeo na mjestu događaja.Ostale stvari nije dirao.Taj je "provalnik" očigledno bio vrlo gladan i nije vidio drugi izlaz.Naravno,zbog tog će "zločina" kazneno odgovarati.Ipak se tu radi o provali.
Što ga je potaknulo na takav čin?Možda e taj čovjek ostao bez jedinog i u današnje vrijeme sve učestalije izvora prihoda - sakupljanja boca.Naime, gradonačelnik naše metropole zabranio je kopanje po kontejnerima.Pa mnogim građanima (najčešće umirovljenicima) to je jedini izvor prihoda.Komunalni redari imaju ovlast takvim "prekršiteljima" napisati kaznu od čak 300 kn.Pa zar se tako vodi država?Oni takav život nisu odabrali i što je najvažnije nisu ga zaslužili.
I za kraj najveće licemjerje:umjesto da tim ljudima omogući dostojanstven život on samo demantira postojanje te sramotne odredbe(ipak će se smjeti "prehranjivati" iz smeća).
Dobro,znam da se situacija u bližoj budućnosti neće promijeniti pa imam jedan prijedlog:otvorite nekoliko "farmi" ili Big Brother kuća u kojima će ti ljudi dobiti krov nad glavom,redovite obroke i ostale pogodnosti umjesto da na takva mjesta šaljete razmažena derišta upitne inteligencije i posrnule "zvijezde".Vjerujte,pristali bi čak i bez novčane nagrade.Učinite im život podnošljivim i omogućite im da žive od vlastitog rada.
Tako bi im vratili ono što ste im Vi oduzeli - DOSTOJANSTVO.

subota, 8. ožujka 2008.

U ŠTO SMO SE PRETVORILI?

Prije svega vas molim:pročitajte ovo do kraja.
Ako ste posljednih dana čitali novine sigurno ste naletjeli na priču o osobi koja je usred najveće gužve blokirala tramvajski promet u Osijeku.Pritom se navodi da se radilo osobi sa jednom nogom.Da se odmah razumijemo:ne podržavam takve reakcije.
Međutim,pokušajmo sagledati čitavu situaciju.Invalid bez noge i na štakama bez druge mogučnosti putovanja ulazi u prepun tramvaj.Iako je bilo jasno vidljivo da je toj osobi teško stajati nitko mu nije želio ustupiti svoje mjesto čak niti nakon zamolbe.I tu nije kraj.Vozač tramvaja nije reagirao niti apelirao na humanost putnika.Umjesto toga naglo je krenuo i na taj način uzrokovao pad nesretnog čovjeka.Pa jesmo li normalni!?U kakvom to svijetu živimo?Recite mi:što bi Vi uradili na njegovom mjestu?
Tu naravno priča ne završava.Umjesto da pokažu ljudskost,putnici i vozač zovu policiju koja je privela "izgrednika".Policija je,moram to reći,samo radila svoj posao.Zahvaljujući zakonu o prekršajima nesretnik mora platiti kaznu od 300 kn.Pa kad će to napokon prestati!?Zar gospoda iz sabora i vlade ne vide što se događa?Vjerujte,vide ali ne mare jer se nikada nisu morali suočiti sa tim problemom i ograničenjima poput tog gospodina.Ni mi nismo ništa bolji.Pa zar zaista nemamo srca?
Ovim putem zamoljavam građane da barem malo olakšamo život tim nesretnicima.Oni nisu odabrali takav život.Prepustite im svoje mjesto.Ako ste ikako u mogučnosti prepustite javni gradski prijevoz ljudima kojima je zaista neophodan.Sjednite na bicikl ili prošečite.Učinit ćete dobro djelo i istovremeno uštedjeti koju kunu.
Hvala.

petak, 7. ožujka 2008.

DUŠEVNA BOL(pismo)

Već neko vrijeme naši dragi političari se međusobno tuže za "duševnu bol".Najčešće se zbog toga vode skupi sudski procesi,navode se milijunski iznosi,o tome pišu sve novine...
Pa draga gospodo političari recite mi:znate li da u psihologiji "duševna bol" nigdje nije navedena?I zašto onda ne odete u neku ustanovu na "odmor"?Pa od kad je terapija za psihološke tegobe NOVAC?Koliko bi onda trebali dobiti građani ove države zbog stresa koji im svakodnevno Vi zadajete?Kod kojeg liječnika dobivate te dijagnoze?Molim vas da nam odgovorite jer bi nam na taj način barem nakratko olakšali krutu svakodnevicu.

Unaprijed hvala.

utorak, 4. ožujka 2008.

USUSRET BUDUČNOSTI

Sex sa robotom?Premda većina ljudi još uvijek ne razmišlja o tome on je već moguć.Ali brak s robotima?
Godina je 2063.U Tokiu se 37 godišnji pravnik prvi put sprema uploviti u bračnu luku.Našao je ljubav svog života.Ona će napokon upoznati njegove roditelje.Nakon početnog oduševljenja sinovom odlukom doživljavaju šok.Ona je naime, humanoidni robot.
Mislite da sam pretjerao?Kako se tehnologija razvija to će se sigurno dogoditi u budućnosti.No;dali je to opravdano?Trebamo li zaista ići tako daleko?Neće li se ljudi zbog toga još više otuđiti?Ne igramo li se boga?
Moći ćemo izabrati bračnog druga kakvog želimo.Svijet će biti prepun robota koji izgledaju kao klonovi Monice Bellucci ili Brada Pitta,imat će osobnost po našoj želji,umjetnu inteligenciju...I što je najvažnije-moći ćemo ih programirati prema potrebi,nikad nam neće proturjećiti,a kad nam dosade jednostavno ćemo ih zamijeniti za drugi model.PA TO JE SAVRŠENO!!!
No razmislimo malo bolje.Svaka bi ljudska konverzacija nestala,ljudi bi jednostavno otupjeli,nestala bi svaka potreba za osjećajima,romantikom,slatkim neizvjesnostima uoći prvog sastanka,prvog poljupca...Drugim rijećima i mi bi postali roboti.

Pa zar to zaista želimo!?

NAJTEŽI OBLIK CENZURE

Dobro,znam da već 18 godina imamo "slobodu govora".Pa zašto onda pišem o tome?Istraživajući,došao sam do zaključka da je to laž.Gospodo,uveli su nam najteži oblik cenzure-slobodu govora.Ne,nisam lud!
Sloboda govora ima svoje negativne učinke:nitko nas ne shvaća ozbiljno.Riječ je izgubila svaku težinu.Samo nam još fali da stavimo smiješne šešire i nastupimokao dvorske lude u predstavi zvanoj"DEMOKRACIJA".Da,postali smo upravo to;dvorske lude.I one su govorile istinu,govorile su što su htjele bez posljedica zato što ih nisu shvaćali ozbiljno.Pa zar zaista misle da smo mentalno retardirani!?
Ništa se nije promjenilo u posljednih 1000 g.(osim tehnologije).Još uvijek postoji plemstvo,kraljevi i kmetovi.Danas se samo drugačije zovu.prije su svoju vladavinu nametali silom,a danas zakonima-ne dajući nama(kmetovima)nikakvu slobodu upravljanja svojim životima dok oni rade što žele.
Može se dogoditi da u budučnosti bude nešto bolje,ali kako sada stvari stoje-čisto sumnjam.Možda u nekoj drugoj dimenziji.

subota, 1. ožujka 2008.

PA KUD TO SVE VODI!!!

Prije nekoliko dana krenuo sam u lokalnu trgovinu i imao sam što vidjeti.Dvije navijačke skupine sukobile su se na parkiralištu trgovine.Nisam mogao vjerovati svojim očima:tukao je tko je koga stigao,bacalo se kamenje,razbijali automobili...ZAŠTO??Pa zar se zbog toga ide na utakmice?Gdje su ona vremena kada su ljudi išli na stadione(zapamtite ovo NA STADIONE) gledati nogomet?

Osvrnut ću se na riječi Nicka Hornby-a(navijač Arsenala): "Znam imena svih prvoligaških nogometaša iz 70-ih.Vjerujte mi ako ikako možete:za razgovor u sedamdesetima to je važnije nego tko je koga tukao 1971."

Da;u to doba su na stadione dolazile čitave obitelji.Recite mi iskreno:dali ste spremni čiste savjesti danas pustiti svoje dijete na nogometnu utakmicu?Niste?Znači da još postoji nada.

Trebamo se potruditi da u buduče naraštaje usadimo onaj osječaj koji su imali navijači iz tih prošlih(boljih)vremena.Huliganstvu i nasilju na stadionima i oko njih treba stati na kraj.



Neka se čuje i naš glas!!!

četvrtak, 28. veljače 2008.

KORIZMA

Evo pošto su dani korizme moram reći nešto i o toj temi.Razmislimo što za nas predstavlja korizma.Znam što mislite:to je doba odricanja i poniznosti.KOJI SMO MI LICEMJERI!!!
Odričemo se luksuza poput čokolade,cigareta,alkohola itd. zaboravljajući da postoje ljudi koji se nemaju čega odreči,koji nemaju niti najosnovnije uvijete za život.Pa zar je moguće da smo se toliko otuđili od ljudi,kršćanstva i što je najgore od ljudskosti.Pa nije li temelj kršćanstva dobrota,poniznost i skromnost.Zato vas molim da na trenutak stanete okrenete oko sebe.Vidjet ćete da postoje ljudi koji su zaista nesretni.Nasmiješite se,popričajte sa njima.Vjerujte, to će im puno značiti,a i vi čete se osjećati bolje.